|
|
|---|
Sunday, March 8, 2009
Mlade i obrazovane žene često veruju da ih diskriminacija ne pogađa ni na jedan način. Zapošljavaju se i primećuju da ima podjednako žena šefova koliko i muškaraca. Međutim, ako pogledamo dalje, što se više krećemo ka vrhu, sve je manje žena na vodećim položajima. Ovogodišnja analiza koju je obavio Catalyst govori da je među ljudima koji ostvaruju najveća svetska primanja svega 3.3% žena i 96.7% muškaraca. I ne samo to, muškarac i žena na početku karijere sa istim uslovima dobijaju istu početnu platu, ali 10 godina kasnije žena će zarađivati manje u odnosu na muškarca za potpuno isti posao.
Šta se dešava? Žene koje su intervjuisane u ovoj studiji kažu da su glavne i najvažnije barijere stereotipi, izuzetost žena iz nekih "poslovnih tradicija" (kakav je golf na primer) i poteškoća da žena dopre do tzv. "linijskog posla". Linijski poslovi su oni koji radom vode direktno ka vrhu - ni žene ni šefovi ne mogu da objasne zašto žene ne dobijaju ove poslove, ali sigurno je da podizanje dece ima veliku ulogu. Obojene žene navode nepostojanje mentora kao još jednu bitnu barijeru ka uspehu.
Suočimo se sa činjenicama: žene češće uzimaju slobodne dane ili smanjuju radne sate. Prema istraživanju, 36% žena menadžera radi part-time tokom svoje karijere, a istu stvari radi 11% muškaraca. Verovatno većina žena to čini da bi odgajala decu i, sve češće, da bi se brinula o starijim članovima porodice. Zato bi poslovi trebalo da budu fleksibilniji. Barem ako se nastoji da i žene budu u njima.
Da bi uspele u muški orijentisanoj poslovnoj kulturi, mnoge žene osećaju potrebu da nađu svoj put, svoj stil rada u kome će se osećati dobro i gde će moći da se dokažu. Ovo je verovatno razlog što mnoge žene napuštaju posao da bi otpočele svoj sopstveni. Žene započinju sopstvene poslove dva puta više nego muškarci. Mlade žene posle odgovarajućeg obrazovanja često i ne prihvataju poslove u korporacijama koje prema ženama nisu "prijateljski nastrojene" i kod kojih ne postoje olakšanja kao što je fleksibilno radno vreme. Na kraju krajeva, to je gubitak takvih kompanija, a ne njihov.
Šta se dešava? Žene koje su intervjuisane u ovoj studiji kažu da su glavne i najvažnije barijere stereotipi, izuzetost žena iz nekih "poslovnih tradicija" (kakav je golf na primer) i poteškoća da žena dopre do tzv. "linijskog posla". Linijski poslovi su oni koji radom vode direktno ka vrhu - ni žene ni šefovi ne mogu da objasne zašto žene ne dobijaju ove poslove, ali sigurno je da podizanje dece ima veliku ulogu. Obojene žene navode nepostojanje mentora kao još jednu bitnu barijeru ka uspehu.
Suočimo se sa činjenicama: žene češće uzimaju slobodne dane ili smanjuju radne sate. Prema istraživanju, 36% žena menadžera radi part-time tokom svoje karijere, a istu stvari radi 11% muškaraca. Verovatno većina žena to čini da bi odgajala decu i, sve češće, da bi se brinula o starijim članovima porodice. Zato bi poslovi trebalo da budu fleksibilniji. Barem ako se nastoji da i žene budu u njima.
Da bi uspele u muški orijentisanoj poslovnoj kulturi, mnoge žene osećaju potrebu da nađu svoj put, svoj stil rada u kome će se osećati dobro i gde će moći da se dokažu. Ovo je verovatno razlog što mnoge žene napuštaju posao da bi otpočele svoj sopstveni. Žene započinju sopstvene poslove dva puta više nego muškarci. Mlade žene posle odgovarajućeg obrazovanja često i ne prihvataju poslove u korporacijama koje prema ženama nisu "prijateljski nastrojene" i kod kojih ne postoje olakšanja kao što je fleksibilno radno vreme. Na kraju krajeva, to je gubitak takvih kompanija, a ne njihov.
Žene u procjepu između majčinstva i karijere
No, nije to jedini problem sa kojim se suočavaju žene. Istraživanje portala Careerbuilder.co.uk, provedenom na uzorku od 3700 zaposlenika iz zemalja Europske Unije i SAD-a, pokazuje kako je «stakleni plafon» u većoj ili manjoj mjeri prisutan u gotovo svim zemljama. U prosjeku 38% svih ispitanih žena smatraju kako su manje plaćene od svojih muških kolega sa istim kvalifikacijama. U Velikoj Britaniji gotovo 30% žena smatra da su manje plaćene od muških kolega, dok 13% njihovih muških kolega smatra kako su slabije plaćeni od kolegica. Najveću dohodovnu diskriminaciju osjećaju Njemice (45%), a najnižu Nizozemke (28%). Dohodovna diskriminacija žena na poslu razlikuje se od zemlje do zemlje, a istraživanje je pokazalo slijedeće - na pitanje da li ste manje plaćeni od svojih muških kolega potvrdno je odgovorilo: 45% Njemica, 43% Francuskinja, 36% Talijanki, 35% Šveđanki, 30% Britanki i Španjolki, 28% Nizozemki i 34% Amerikanki. Uz dohodovnu diskriminaciju, žene doživljavaju i druge oblike diskriminacije. Najčešći oblik je nemogućnost napredovanja u odnosu na svoje muške kolege, što je izjavilo gotovo 38% Europljanki. Tako 24% Britanki smatra kako imaju manje mogućnosti napredovanja, 17% njih je izjavilo da imaju manje mogućnosti dodatne naobrazbe a 12% je izjavilo kako imaju manju fleksibilnost na radnom mjestu. Nizozemke od svih Europljanki osjećaju najmanju diskriminaciju u napredovanju, dok Talijanke osjećaju najveću diskriminaciju. Rezultati po zemljama pokazuju slijedeće – diskriminaciju u napredovanju osjeća: 50% Talijanki, 43% Francuskinja, 40% Njemica, 34% Španjolki, 27% Šveđanki, 26% Amerikanki, 24% Britanki i 20% Nizozemki.
No, nije to jedini problem sa kojim se suočavaju žene. Istraživanje portala Careerbuilder.co.uk, provedenom na uzorku od 3700 zaposlenika iz zemalja Europske Unije i SAD-a, pokazuje kako je «stakleni plafon» u većoj ili manjoj mjeri prisutan u gotovo svim zemljama. U prosjeku 38% svih ispitanih žena smatraju kako su manje plaćene od svojih muških kolega sa istim kvalifikacijama. U Velikoj Britaniji gotovo 30% žena smatra da su manje plaćene od muških kolega, dok 13% njihovih muških kolega smatra kako su slabije plaćeni od kolegica. Najveću dohodovnu diskriminaciju osjećaju Njemice (45%), a najnižu Nizozemke (28%). Dohodovna diskriminacija žena na poslu razlikuje se od zemlje do zemlje, a istraživanje je pokazalo slijedeće - na pitanje da li ste manje plaćeni od svojih muških kolega potvrdno je odgovorilo: 45% Njemica, 43% Francuskinja, 36% Talijanki, 35% Šveđanki, 30% Britanki i Španjolki, 28% Nizozemki i 34% Amerikanki. Uz dohodovnu diskriminaciju, žene doživljavaju i druge oblike diskriminacije. Najčešći oblik je nemogućnost napredovanja u odnosu na svoje muške kolege, što je izjavilo gotovo 38% Europljanki. Tako 24% Britanki smatra kako imaju manje mogućnosti napredovanja, 17% njih je izjavilo da imaju manje mogućnosti dodatne naobrazbe a 12% je izjavilo kako imaju manju fleksibilnost na radnom mjestu. Nizozemke od svih Europljanki osjećaju najmanju diskriminaciju u napredovanju, dok Talijanke osjećaju najveću diskriminaciju. Rezultati po zemljama pokazuju slijedeće – diskriminaciju u napredovanju osjeća: 50% Talijanki, 43% Francuskinja, 40% Njemica, 34% Španjolki, 27% Šveđanki, 26% Amerikanki, 24% Britanki i 20% Nizozemki.
0 Comments:
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
LinkWithin
